MOSTAR
Nekada davno, kažu, dok je nebo imalo boju pomorandže i dok je miris lavande primicao more, grad se zagledao u ljepoticu - rijeka raskošna a ljepotu nije i da je htjela mogla sakriti. Zagledao se grad ozbiljno i strasno, i poželi da je zagrli.
Bijela golubica, razape čipku od kamena, prenese grad na drugu obalu, a sama se okameni u luk mosta. Njegova čežnja se ugasi njenim vječnim nemirom.
Grad je svake noći svoje srebrno tijelo utapao u proključale riječne zelence. Mirio je nemire i presahle usne vlažio njenim sokovima. Zagrljeni, voljeli su se predano i uvjek strasno, i mi smo voljeli njihove vjetrovne vjekove.
Onoga dana kada se Danica jutarnja pomolila sivkastom stminom iza Veleža, a zelembać gušter pod modri kamen sakrio, grad zastade, na strmini iznad rijeke vječno snen. Voda se uskovitla, zapali, i izgubi boju i njegov lik se u trenu studeni u njenom pogledu.
Golubici polomiše krila u paramparčad i čipkana ruka od kamena ispusti MOST . Njegova prepukla bjelina u trenu zacrni tminu i izmisli tjeskobu u vječnost.
Danica se utopi u rijeci.
Vrisak zanijeme na Munkovoj slici.
... ILI KAKO SAM SE OPROSTIO SA BOSNOM
Majski dan. Sunce je tu, ali kao da ga i nije.
Hladno je. Vozim se pukotinom što su je stvorile Vrbas i Sana.
Na putu sam uz planinu Kozaru.
Nebom, zajedno sa mnom jašu veliki tamni oblaci kao sumorna konjica nekog španskog konkvistadora.
Može li se bez tame pa i na put?
Negativ ovih mrkih oblaka na zemlji su bijeli probeharali voćnjaci.
(Jedino čovjek zna da postoji sudbina, ali u nju ne vjeruje).
Hladno odsvakuda.
... Odjednom, zacrni i ono malo sivog po nebu.
Skotrljaše se bilijarske kugle kiše po poljima, i još zahladni.
Tamni oblaci udvostručiše crnoću pa se bjelina behara još zabijeli. Između se zaoštri demarkaciona linija .
Uskoro ogromne kapi još zabijeleše i u cijelosti sakriše crno nebo i svaku svjetlost.
Po još toplom beharu snijeg polijegao i kipi.
Potom se sve zamagli, kao kad se poremetio fokus očnog sočiva i presta se razlikovati bijelina od tmine.
Misao se zaplete u pravougaonu kružnicu, a u njenom najuglovnijem kutku, tjeskoba. Ne diše, a neće da crkne.
"Snijeg pade na behar na voće".
Нема коментара:
Постави коментар