Miodrag Joksimovic-odlomci, ogrebano-in memoriam

Odlomci,misli, crtice iz života,Miodrag Joksimović

On i u snu sanja.

Tanana djevojčica prodaje sjemenke gostima uz kafanske stolove. Jedan gost šejretski dobaci:

-            Ne volim semenke!

-            Ali kupite ih! – najprostodušnije reče djevojčica.

 

 Dva čovjeka se upravo mimoilaze i u tom mimoilaženju dokačiše se tijelima. Jedan je mali i krhak, a drugi visok i snažan. Mali se brecnu:

-               Velki si, i svijet je tvoj ?!

-               Ti misliš da si veliki jer si mali!  -  Nezainteresovano odgovori  veliki čovijek.

 

 

 U podzemnom prolazu na Zelenom vencu je uvjek rijeka ljudi. Ta rijeka se na izlaznim stepenicama u Brankovu ulicu na momentat sužava u lijevo, u jedan brzak, da bi se odmah zatim ponovo raširila u puni i miran tok. To je zato što na desnoj strani stepenika sjedi žena, izgorjela po glavi i nogama, i kolona je zaobilazi. To je jedino što je toga dana uprosila.

 

 ... živio je u nedostatku dokaza da je živ.

 

 

 Ispod španske fasade jedne zemunske kuće je negovani travnjak. Po njemu se samo kosilica sme poigrati jedanputa sedmično.

 

 

Zemunske kuće su dvodimenzionalne. Nepostojeća dimenzija uspostavlja mostove sa spoljnim svjetom. Visoke ograde potvrđuju.

 

 

Na svim ljepim i skupim kapijama zemunskih dvorišta piše: «Pazi, pas!»

 

 Iz rodnog mjesta dođeš u Beograd da ne bi umro, a onda se iz Beograda vratiš u rodno mjesto da bi umro.

 

 

 

 Rasnog  lovačkog  ptičara vodi dremljivi gospodin na jutarnje piškenje. Ptičar, odjednom uzmače. Pred njim  agresivni golub, što i sam zbunjen, ipak zgrabi koricu hljeba ispred njega.

 

 

 

 

Prvo sam pisao živeći, a onda sam živio pišući.

 

 

 

 Ispred azila za nezbrinute pse, kod samih  ulaznih vrata, danima sjedi jedan mladić i prosi.

 

 IMAO JE PUN ORMAR STVARI I OPET JE UMRO.

 

Šta god da radi, čovjek jedino sebe priča. Bilo da slika, bilo da piše, bilo da pravi držalu za čekić, ili rješava matematički problem. I kada ima namjeru da se ispriča, a i onda kada pokušava da se falsifikuje, kada laže ili kada mu nije ni na kraj pameti da o sebi nešto lično kaže, on povazdan i jedino priča o sebi sebe.

Čovjek crta isključivo vlastiti autoportret.

 

 Teže je dokazati različitost u sličnosti, nego sličnost u različitosti.

 

 Crnjanski je najveći intelektualac među piscima, ali je Andrić najveći pisac među intelektualcima.

 

Životinja je nemoralna - čovjek je amoralan.

 

Ma koliko se pojedinac lično istako svojom mišlju, svojom esencijom, on je nju, svjesno ili ne,  u cijelosti prepisao od svih mislećih i nemislećih predhodnika.

 

Čovjek je prvo jeo i  sopstvenu mladunčad i najbližu porodicu, potom je prešao na članove plemenana koji nisu porodica, zatim na one koji su pripadnici drugih plemena, da bi prestao da jede ljude i ostao samo na tome da jede životinje i biljke. Onda polako prestaje da jede životinje i na kraju će prestati da jede i biljke.

Čovjek ubica ide ka svome pročišćenju. Čovjek je pred najtežim zadatkom.

Čovjek u stvari ubija svoju prirodnost.

Čovjek će uvijek ubijati čovjeka.

 

U svemu unaokolo me toliko ima, da počinjem da sumnjam da to okolo i postoji.

 

Vjerujem da položaj planeta i njihov uticaj određuju fizičko-mentalno-intelektalno svojstvo svakog ponaosob čovjeka. To za mene nije sporno.

Ne vjerujem da je pronađen, niti da će uskoro biti pronađen tačan metod tumačenja uticaja i posljedične ovisnosti čovjekovih svojstava o položaju planeta. Ne vjerujem u nauku koja pokušava ova tumačenja – astrologija.

Astrologija je pokušaj objektivizacije razumijevanja odnosa i uticaja planetarnih konstelacija na pojedinačnog čovjeka. Već samo to je toliko komplikovno. Problem je, ustvari, ali beskonačan broj puta komplikovaniji od onoga da se ustanovi koliko u kapi vode, recimo, Pacifika, ima vode najmanjeg potoka iz njegovog sliva neke velike svjetske rijeke. Problem je naći vagu koja bi mogla, imajući u vidu beskonačno mnogo premisa, ovo da odmjeri. To je ona tačnost koja bi relevantno uzimala u obzir uticaj lahora nastalog od lepta krila leptira na razvoj svjetske klime.

Znači, ne vjerujem u astrologiju! Ne vjerujem zato što je uticaj planeta višeslojan i mnogo komplikovan, pa i najsavršeniji ljudski mozak, kao ni najjača sintetska pamet, još zadugo neće moći da iznađu algoritam tumačenja logike, koju diktiraju, kako rekoh, gotovo bezbrojne premise koje su, jedino sve u cijelosti, relevantne. Ali to nije sve. I ovako tumačenje, koje bi uzelo sve premise u obzir, bilo bi nedovoljno. Zato što je problem mnogo stariji. Univerzum je mnogo stariji od planeta.

Sve što je ikada postojalo i što postoji je zakonit i integralan dio univerzuma i ako je veliki prasak prapočetak svega, onda je i svakom dijeliću univerzuma on najstariji predak.

I kako čovjek pojedinac može svoje osobine i razloge za njihova postojanja naći u svojim biološkim precima, tako taj isti čovjek, i svaka druga pojedinost univerzuma, mogu svoje osobine i svojstva, svoje razloge, naći još dalje u svojoj prošlosti tražeći ih sve do velikog praska. Pitanje je samo kojim instrumentima i kojim mjerenjima će ih prepoznati i učiniti za ovu ideju korisnim.

Zato je tek poznavanje cijelokupnog univerzuma od pra praska, relevantno za svaku pojedinačnost tog univerzuma pa tako i za svakog čovjeka ponaosob. Ali, tek za takav poduhvat, gdje su i premise i njihovi međusobni odnosi još brojniji, još zahtjevniji i još komplikovaniji, smo sasvim nemoćni.

Tako da razumijevanje uticaja recimo planeta na svojstva čovjeka su još uvijek, a i dugo će biti, samo u okviru teoretskih mogućnosti rješavanja.

 

 

Danas pod materijom podrazumijevamo svaku fizičku pojavnost. Materija je apsolutna pojavnost i jedina nema svoju pojedinačnost. Ipak, atom, elektron, mezon, kvant, sve to je samo energija. Te moćne energije su toliko kohezivne da čine i najčvršću materiju. Tako da je tek razumljivo da kada nas pogodi kamen osjetimo njegovu čvrstinu u bolu koji nam nanosi.