Ogrebano,Miodrag Joksimović (nastavak)

Nije Moderna u umjetnosti  nastala u dokolici niti u namjeri, niti je ona proizvod ikakavog  egzibiconizma maštara i fantazmagoga, ona nije  ni rezultat ikakvog inata, niti bunta, niti je ona bilo kakav interes pojedinca niti grupe, niti nastala po nalogu ikakvog  dekreta, nije. Nije ona ni plod nekog posebno nadahnutog istorlijskog trenutka čovječije duhovnosti.   Nije  čak ni plod neke posebne čovjekove ingenioznosti. MODERNA  je naprosto suština doraslog kvaliteta  čovječijeg pojmanja života prepoznatog prvenstveno u baznim naukama, tehnici, filozofiji, umjetnosti. Nivo kulture. Ona ne samo da  participira u ovome, ona je  nosivi stub nove građevine . MODERNA JE  REFERENTNA  ISTINA.

Umjetnost ne traži argument. Ona je argument.

Umjetnost nije izmišljeno pravilo. Ona je nužna i data potrebom. Kao što čovjek nije izmislio krv za sopstveno dobro, tako ni umjetnost. Nije čovjek kroz vjekove dograđivao umjetnost, već je ona održavala njega. Ona je kao i bubreg, država, strah, kamen, ljubav, smrt, život - činjenica, realitet.

Ona je nastala najmanje zato  da bi pokazala šta  je to lijepo, čak i onda kada pokazuje lijepo, već kao nužnost kojom valja moći preživjeti ponekada i gledajući samo u lijepo. Umjetnost je egzistencijalna.

Nije pojava novih razmišljanja i pravac u umjetnosti, pitanje dokolice, egzibicionizma ili intelektualne vježbe, već nužan slijed u istorijskom čovjekovom preživljavanju.

Umjetnost je sama po sebi. Ona je suština. Njenim formama se bavi čovjek, jer tako mu je od pamtivjeka lakše. Prevrćući po njima vrlo ozbiljno, on ustvari vječito samo  odmiče suštini, i strasno se zabavljajući prevrtanjem ne bitnog, divi sopstvenoj intelktualnoj vještini.

Umjetnost nije ukras. Umjetnost nije trenutak.Nije to Mona Lizin portret, kao ni prastara vazna od fajansa, niti mermerni Bacač diska. Umjetnost nije samo konačan lik; materijalizovana konačna misao jednog čovjeka, niti jedne epohe. Kao što i Opšta teorija relativnosti, nije sva nauka. Umjetnost je put, želja, borba, dijalog, monolog, ideja, zanat, eksperiment, dostignuće... Umjetnost je kontinuum, koji sadrži uvjek sve predhodno, ali i sve buduće.  Umjetnost nije  pojedinac koji se bavi univerzumom, umjetnost je i univerzum dat kroz pojedinca. Umjetnost nije samo ono čime mi obrazujemo, već i ono što nas obrazuje. Umjetnost nije ni samo  rukopis jedne  kulture. Umjetnost je legitiman i legalan čovečiji rukopis. Umjetnost je vječni zapis.

Umejtnost = život.

Malro definiše: umjetnost  = antisudbina. (Malro)

Čovjek je  usamljenik koji nosi na svojim leđima najnesrazmjerniji teret; ciljeli jedan univerzum. Taj teret ga i ubija i rađa.

Čovjek ne stvara svojom slobodom, već svojom ovisnošću.

Čovjek ništa nije stvorio svojom namjerom, već potrebom.

Dokolica i apsolutna sloboda (bez ograničenja) su rijetko stvaralačke, one su po pravilu dekadentne. (ropstvo)

Pogrešno je mišljenje da slobodno vrijeme i dokolica stvaraju prostor za filozofiju, nauku, umjetnost, religiju. Svemu je uzrok PROBLEM- EGZISTENCIJA.

Umjetnost nije pokretač, već sluškinja života.

Umjetnost je arugument, kao i religija.  Ona je čovjekova maestralna odbrana. Priznanje, ali i legalizovanje istrage nemoći, kao čovjekove suštastvenosti. Umjetnost je istraga nemoći.

Čovjek se brani  religijom.

A religiju umjetnošću.

Nemoć znanja rađa nauku, nemoć nauke religiju, a nemoć religije umjetnost.

Postoje  slike koje se  odmah svide i lako zalijepe za čovjeka. To je zato što  ih on već ima u sebi. Zbog te predrasude, neke slike  kojih nemamo u iskustvu,  jer su nove i autentične, daju otpor iz početka, i  treba im više vremena da ih prepoznamo, da se na njih naviknemo, i da nam se „svide“.  I što duže daju otpor, time  više  potvrđuju sopstvenu ličnost. Zato su možda   one koje nam se nikada neće svideti, ustvari i  najbolje.