Miodrag Joksimović, kratke priče-2

Za naučnu mađiju u nastanku novih vrsta cvijeća čovjek je nagradjen njihovom lijepotom, oblikom i bojom.

                  To cvijeće, jedino, nema miris!

                    Praštanje zločin ne isključuje, a prećutkivanje  proizvodi.

On i u snu sanja.

Ova trešnja u Gospodar Jevremovoj ulici u Beogradu visoka je sigurno tridesetak metara. Smještena je između starih trospratnica. Trešnja  prvih desetak metara nema grana, a poslije, negdje od prvog sprata,  se sužava u usku krošnju. Svake godine obilato rodi.

Ova trešnja je pobjegla hladovini i komšijskoj djeci.

Ispred azila za ne zbrinute pse, kod samih  ulaznih vrata, danima sjedi jedan mladić i prosi.

Veliki, crni , rasčupani gavran viri iz kaveza i priča:  -  „Domaćine, domaćine …

Živko, Živko, Živko…“

Njegov glas je razgovjetan, tačan, čak i prijatan.

On jedino nikako da shvati da je njegov domaćin Živko umro još prije godinu dana.

Jezik je mnogo više od   melodije koju proizvodi.

                   Neurastenik vječito putuje, ali nigdje niti ide niti stiže.

                   I mazohizam i sadizam su odbrane – autovakcine - sredstva imunološkog jačanja

                   mentalnog   organizma.

                  

                   Slika je slika svoje slike.

                   I linija koju čovjek povuče lenjirom je linija njegovog elektrokardiograma.

                    Slika je istinita. Realnost je tričava.

"Flowers in landscape"
Petar Joksimović(Sa 17 godina upisao je

Likovnu akademiju u Beču. Sa 10 godina je pobijedio na konkursu "Portret kroz vreme" na kome su učestvovali akademski obrazovani slikari. Sa 13 godina je po pozivu italijanske vlade izlagao u Trentu. Upravo je dobio saglasnost ruske ambasade i njene ekspoziture za nauku i kulturu "Ruski dom" i biće prvi srpski slikar koga zvanično pozivaju da izloži radove u Petrogradu...)